SLOBODAN GAJIĆ - DIREKTOR OPERACIJA U SRBIJI

Zdravo, ja sam Slobodan Gajić. Imam 27 godina i živim u Bačkom gradištu, malom selu u Autonomnoj Pokrajini Vojvodina, u Srbiji. Odrastao sam u četvoročlanoj porodici, zajedno sa dva brata (stariji i mlađi) i majkom.
Trenutno radim u Misiji Linking Partners kao koordinator za Srbiju. Moja služba podrazumeva kombinaciju umrežavanja sa Romima u celoj Srbiji, prenošenja znanja i obučavanja u nekim osnovnim veštinama (kao što su upravljanje vremenom, upravljanje finansijama, vođenje itd.) i povezivanje ljudi sa Rečju Božijom kroz mnoge projekte. Pomažem romskim vođama u podučavanju novorođenih hrišćana o životu u crkvi 21. veka koja treba da bude kao život u crkvi iz 1. veka – da budu okupljeni oko Isusa i Njegove reči i da stvaraju učenike, i dele Jevanđelje (za ovo se mnogo oslanjamo na materijal koji se zove Umnožavanje, autora Frensisa Čena i Dejvida Plata).

Svoju službu Bogu sam započeo 2013. godine, u maloj romskoj zajednici u Kucuri, koja je udaljena nekoliko kilometara od grada u kome sam odrastao. Prvo sam pomagao u nedeljnoj školi, kasnije sam pomagao grupama stranaca koje su dolazile u našu crkvu prevodeći ih sa engleskog na srpski i obrnuto. U međuvremenu sam se povezao sa organizacijom Linking Partners i 2014. godine sam se obavezao da ću uz službu u crkvi služiti i u ovoj misiji. Kako je Misija rasla, tako je zahtevala mnogo više vremena, te sam se u potpunosti posvetio službi Romima kroz Misiju.

Moj rad u organizaciji Linking Partners ne može se opisati kao rad, to je više strasna posvećenost pomoganju Romima da dođu do drugih Roma u službi Gospodu i podrška širenju Jevanđelja u Srbiji koliko god je to moguće. Sve što smo postigli, postigli smo timskim radom, udruženim snagama uz Božiju volju i vođeni Duhom.

Moja prekretnica u životu, trenutak kada sam postao hrišćanin, se desila 2012. godine, kada sam upoznao volontere iz Holandije koji su pomagali pastoru Saši, (moj prvi pastir i prijatelj za života). On me je jedne nedelje pozvao da idem sa njima u njegovu crkvu. Sve je počelo te nedelje juna 2012. godine kada sam video da je Bog živ i da nas nije napustio, da nije samo umro na krstu i da vera nije samo crkva sa velikim tornjem i zvonom. Tog dana sam video da me je ceo život usmeravao ka tom momentu, i volim da kažem da je Bog želeo da budem tu i da je On učinio da moj život dođe do tog trenutka, kako bih mogao da prihvatim Njegov poziv i otvorim svoje srce za Njegovu reč i prihvatim Njegov put za moj život.

Jovica Popov

Zdravo, ja sam Jovica Popov. Moja žena Tatjana i ja imamo petoro dece od kojih je dvoje usvojeno. Sara, Stefan i Filip su naša biološka deca, a Svetlana i Svetislav su naša usvojena deca.

Služim u Hristovoj evanđeoskoj crkvi u Zrenjaninu i u kućnim grupama u Melencima, Tarašu i Aradcu. Ponekad služim i u drugim crkvama Hristovog evanđeoskog saveza. Svoju službu sam započeo još 1989. godine.

Ukratko, moje svedočanstvo je počelo kada sam još 1985. godine počeo da razmišljam o Bogu kao Stvaraocu svega što postoji i ubrzo nakon sam toga postao i svestan i prihvatio sam poruku spasenja. Kršten sam 19. jula 1987. i nakon toga sam počeo da služim. Moj rad sa romskim zajednicama počeo je 1996. godine, a od 1998. godine sam počeo da osnivam kućne grupe u različitim mestima (kao što su Melenci, Taraš, Aradac itd.) i 2003. godine postao sam pastor u crkvi u Zrenjaninu.

Janoš Husar

Zdravo, ja sam Janoš Husar. Moja žena Elizabeta i ja imamo ćerku Leu. Počeo sam da služim 2008. godine, a zvanična godina mog početka je 2013.

Tokom leta 2000., dok sam bio u punoj snazi, na treningu sam zadobio ozbiljnu povredu zbog koje nisam mogao da se krećem i izbguio sam svu snagu što me je dovelo do dubke neverice. Prvo sam pokušao da se izlečim: ležao sam u krevetu, koristio različita pomagala, ali ništa mi nije pomoglo. U to vreme u Zrenjaninskoj bolinici bilo je nekoliko slučajeva neuspešnih operacija zbog čega sam se bojao da odem u tu bolnicu. Bio sam u krevetu mesecima bez nade i nisam imao rešenje za svoju situaciju.

Ali, jednog popodneva, moja majka je ušla u moju sobu i rekla mi: „Bog može da te izleči“. Upitao sam: "Kako?" Rekla da će mi doneti neku knjigu. I donela ju je. Počeo sam da je čitam i uvideo da knjiga govori o nekim stihovima iz Svetom Pismu, pa sam tražio da donese Bibliju. Rekao sam Bogu: „Učiniću sve što treba, samo da ponovo budem zdrav!“ U toj knjizi sam otkrio da treba da pripadam Gospodu i da moram da prihvatim Isusa kao svog Gospoda i spasitelja. Kad sam pronašao ta uputstva, odlučio sam da tako uradim. Pokajao sam se, gresi su mi oprošteni i ponovo sam rođen i bio sam ispunjen Svetim Duhom. Uradio sam sve što se od mene tražilo, ali nije bilo izlečenja.

Nebojša Dolić

Zdravo, ja sam Nebojša Dolić. Moja žena Biljana i ja imamo dva sina Nikolu i Emilijana i ćerku Saru. Služim u Pančevu i Beogradu. Počeo sam da služim kao pastor nakon što sam završio biblijsku školu u Novom Sadu, 1995. godine. Prvo sam služio u Bačkom gradištu u Romsko-mađarskoj zajednici, a zatim sam služio u Srbobranu i Kucuri, a potom sam došao u Pančevo gde trenutno služim kao pastor, uz uporedu službu u Beogradu. Pastor sam u crkvi u Beogradu od 2013.

Rođen sam u pravoslavnoj porodici, koja iako je imala neku tradiciju, nije imala pravu veru u Hrista. Tokom srednje škole primio sam Novi zavet – koji su delili Gideoniti. Zbog toga sam počeo da razmišljam o spasenju i večnom životu i dobio sam ideju da se zamonašim, da dobijem večni život. Dok sam bio u vojsci u Novom Sadu, početkom 1993. godine, pozvan sam da dođem u Evanđeosku crkvu. Tamo sam počeo da mnogo bolje razumem poruku Biblije, o spasenju, i predao svoj život Hristu. Posle toga sam otišao u biblijsku školu – Žetva – u Novom Sadu. Nakon što sam završio biblijsku školu, pozvan sam da služim u crkvi. Bio sam omladinski pastor. Kasnije sam postavljen za pastora kućnih grupa novosadske crkve. Moja porodica i ja smo se preselili u Pančevo (predgrađe Beograda) 2004. godine gde smo osnovali novu evanđeosku crkvu.

Ivan Ibraimović

Zovem se Ivan Ibraimović. Rođen sam 21. jula 1973. godine u Prokuplju gde sam i odrastao. Odrastao sam u jednoj siromašnoj šestočlanoj porodici, u malom stanu. I pored situacije u kojoj sam živeo, uspeo sam da završim osnovnu školu, a kasnije i srednju školu za konobara. 1991. godine sam se oženio Danijelom koja mi je najveća podrška u životu. Imamo troje dece – dva sina Dragana i Nikolu i ćerku Jelenu.

Živeo sam životom mnogih borbi i patnji. Otac mi je umro 2002. a majka 2010. Dok je moja majka bila živa posećivali su je neki Jehovini svedoci gde sam i ja ponekad bio prisutan, a kasnije kada sam bio dovoljno star mogao sam da učim sa njima. Posle nekog vremena su mi ponudili i službu, da budem njihov nekršteni evangelizator. Nakon što je moj otac umro, prestali smo da imamo kontakt sa Jehovinim svedocima.

U to vreme, moj mlađi brat Alen je posećivao evanđeosku crkvu u Prokuplju i uvek nam je pričao o službama i kako su obožavali našeg Gospoda. Odlučio sam da odem u tu crkvu i da vidim kako obožavaju Gospoda i kako se mole, a nisam bio redovan u tome. Zbog porodičnih problema morali smo da se preselimo u selo Mali Suvodol, 8 kilometara od Pirota.

Na seminaru koji se 2014. godine održao na Kopaniku, sam upoznao Džima, Luanu i Slobu i od tog trenutka moj život se drastično promenio. Hvalim Gospoda za priliku kada sam počeo da služim ljudima u Pirotu. Iako smo do kućnih grupa morali da pešačimo skoro 10 kilometara u jednom pravcu, moja porodica i ja smo bili verni i nastavili smo da služimo našem Gospodu i njegovom narodu.

Zbog nekih nepravilnosti i laži koje je moj nadređeni pastir izneo o mom radu, podneo sam ostavku na mestu vođe u crkvi. Posle toga smo bili u bolu, i bili smo slomljeni, vapeći Bogu da ljudima i svetu otkrije pravu istinu. Bili smo veoma iznenađeni kako je jedan pastir mogao da uradi to što je uradio, ali posle naših molitava Bog je otkrio pravu istinu i u međuvremenu smo osnovali novu kućnu grupu u Beloj Palanci – 13 kilometara od Malog Suvodola.

Zahvalan sam Bogu što nas u ovom periodu nikada nije napustio, iako smo prošli kroz mnoga stradanja, Bog nas je iskoristio za svoju službu u Beloj Palanci, gde neprekidno služimo Njegovom narodu.

Moje svedočanstvo:

Puni smo svedočanstava o stvarima koje je Bog učinio za nas. Bog nas je izveo iz situacije kad smo morali da pešačimo skoro 100 kilometara nedeljno, jer nismo imali auto, pomogao nam je da preživimo probleme sa kućom u kojoj trenutno živimo jer na početku nismo imali dovoljno novca da platimo, On nas je izdržavao kada nismo imali posla i lečio nas kada smo imali zdravstvenih problema. Zahvaljujući Njemu imamo auto da služimo ljudima, posao na kojem možemo da obezbedimo za svoje porodice, zdravstveni problemi su nestali a problemi sa kućom nisu u potpunosti rešeni, ali nisu ni veliki kao pre. Zahvalni smo Bogu na snazi, strpljenju, blagodati i ljubavi koju je ulio u naša srca i koja je izvela dobre ljude oko nas. On je promenio toliko stvari u našem životu i blagoslovio nas je u našoj službi. U Beloj Palanci smo za samo dve nedelje krstili više od 15 ljudi, i dalje služimo u kućnim grupama, propovedamo Gospoda i planiramo da radimo sa decom i omladinom kao produžetak programa naše kućne grupe. Sve to činimo u moći Gospoda našeg Isusa Hrista. Ponovo smo pokrenuli i neke kućne grupe u Pirotu. I za sve ovo blagosiljamo našeg Uzvišenog Oca i Gospoda Isusa Hrista.

JELENA VUKIČEVIĆ

Jelena Vukičević radi sa organizacijom Linking Partners Ministries od januara 2014. godine kao prevodilac i tumač sa engleskog jezika na srpski.

Jelena je honorarni prevodilac i tumač od 2001. Njeno iskustvo obuhvata oblasti hrišćanstva, religije, zaštite životne sredine i antropologije. Pored prevoda većeg broja objavljenih knjiga, autor je i koautor više objavljenih akademskih radova iz oblasti obrazovanja.

Jelena je aktivna u oblasti civilnih, neprofitnih organizacija i u oblasti neformalnog učenja još od 2003. godine i ima razvijeno iskustvo i veštine u osmišljavanju, razvoju i izvođenju treninga i savetovanja. Jelena je ekspert za organizaciju i upravljanje projektima, sposobna je za vođenje, odlična kao timski radnik, komunikativna je i učestvuje u rešavanjima konflikata. Ona je jedan od osnivača dve, gotovo najuspešnije, nevladine organizacije u Srbiji.